Sjećate li se koliko smo posljednjih godina mi iz Zelenog odreda upozoravali na brutalnu devastaciju šumskog bogatstva u zaštićenom području Crne Mlake kod Jastrebarskog? E, pa priča se nastavlja u nevjerojatnom smjeru. Nažalost, ne radi se o ničem dobrom za ovo područje koje je pod strogom zaštitom Natura 2000 eko mreže te koje je uvršteno na Ramsarsku listu močvara od međunarodnog značaja, posebno kao stanište ptica močvarica. Niz novih saznanja krenuo je jednim pozivom…
Naime, Zeleni odred je primio poziv u pomoć lokalnog stanovništva Donje Zdenčine pa se nas nekoliko u subotu ujutro uputilo prema toj lokaciji. U Donjoj Zdenčini su nas dočekali Ivana Mavračić-Miković, općinska vijećnica Općine Klinča Sela, koja živi u Zdenčini, zatim Božica Pauker, predsjednica Mjesnog odbora Donja Zdenčina – stari dio te Ivan Šinković, član mjesnog odbora Donja Zdenčina – stari dio.
“Našto se čudno događa u Donjoj Zdenčini”, zaključili smo odmah nakon susreta s njima. Stanovnici su na nogama, okruženi smrdljivim potocima koje zovu “otvorenim septičkim jamama”, a sve to prolazi kroz njihovu djedovinu i ulijeva se u Crnu mlaku. Da, onu Crnu mlaku s početka ove priče – zaštićenu Naturom 2000 i Ramsarskom konvencijom. No, ima još toga…
Trojac koji nas je dočekao, odveo nas je do mjesta u Donjoj Zdenčini gdje kanalizacija utječe u potok Lukavec. Kazuju kako je za sve kriva pretjerana gradnja u Klinča Selima gdje se podižu velike stambene zgrade, a kanalizacija kao problem nije riješena pa se sve slijeva u potok Lukavec i ide dalje prema Crnoj Mlaki.
“Kanalizacijski sadržaj se izlijeva u otvorene površine kroz potoke, kod nogometnog igrališta NK Zdenčina i svojim tokom ide dalje, prolazi i starim dijelom Donje Zdenčine. Sve iz kanalizacijskog ispusta dolazi ovdje. Rečeno nam je da je to tanin. No sigurni smo da to nije tanin i želimo da oni koji su to rekli, to i dokažu. Kao i sadržaj potoka u Donjoj Zdenčini kod igrališta. Zabrinuti smo, želimo rješenje, želimo siguran i zdrav život, da se nešto pokrene jer godinama kroz svoje komunalne naknade i doprinose te plaćene priključke za kanalizacijski sustav želimo rješenje, a mi ga nemamo”, rekla nam je Ivana Mavračić-Miković.
Kazuju nam kako im je načelnik općine rekao da je taj problem privremen i da se radi na traženju rješenja, a to je pročistač. No, žale se i kako to traje već 16 godina.
I cijelo to vrijeme, dok se traži rješenje, sve se ulijeva u ribnjake Crne Mlake koji su jedno od najvažnijih odmarališta patki njorki u Europi, a koje su, gle čuda, među najugroženijim vrstama pataka u Hrvatskoj, a i brojnost im opada u cijeloj Europi.
“Pročistač smo trebali dobiti 2023. godine, ali još uvijek ništa od njega. Kroz ovaj naš stari dio Zdenčine je napravljen glavni kolektor koji vodi u buduće mjesto pročistača. Mi postavljamo pitanja, odgovora nema. Imamo potok koji smrdi, koji je zagađen. Mi tu živimo, šetamo se, djeca tu dolaze. U moje doba, kad sam bila dijete, tu smo lovili ribice, a danas… Obratili smo se Općini pa Komunalnom, VIO-u, Hrvatskim vodama, saborskom Odboru za okoliš, Ustanovi Zeleni prsten, različitim saborskim klubovima. Poslali smo preko 40 dopisa. Na neke nismo dobili odgovor u zakonskom roku. Na neke smo dobili zanimljiv odgovor da naše dopise sastavlja umjetna inteligencija čime dokazuju da nas uopće ne doživljavaju kao ljude koji tu žive. Ako ja pitam zašto je ovaj potok prljav, jer je evidentno prljav, pa ne treba mi za to umjetna inteligencija. Od rujna prošle godine šaljemo upite. Jedini korak koji je bio u zadnje vrijeme je to da su izašle Hrvatske vode i da je Zeleni prsten napravio svoj izvid u dva navrata i oni su jedini koji su potvrdili da je to višegodišnje zagađenje. To je dugogodišnji problem s kojim su oni upoznati”, kazuje Božica Pauker.
A taj dugogodišnji problem, pogađate, problem je i Crne Mlake. “Budući da prirodna močvarna područja nestaju zbog isušivanja ili regulacija rijeka, šaranski ribnjaci poput Crne Mlake vrlo su važni. Imaju neizmjernu ekološku važnost te imaju nezamjenjivu ulogu za europske ptice selice koje putuju područjem istočnog Jadrana”, piše na stranici Zelenog prstena. Pa valjda znaju što pišu.
Ivana naglašava kako im iz ustanova stalno govore da je sve u redu i da se radi. “Postavili smo konkretno pitanje kako riješiti ovu “septičku jamu na otvorenome” jer po meni je ovo septička jama na otvorenom. Ne znam kako bih to drugačije nazvala. To sve ide direktno u Crnu mlaku koja je dio međunarodnog ornitološkog rezervata zaštićenog Ramsarskom konvencijom, dio smo podunavskog sliva, Natura 2000, selo roda je tu… Ako je ovako gore, kako je dolje, u kakvom su stanju podzemne vode. Ovo je šumsko tlo, ljudi dolaze s djecom, to je ono mjesto gdje smrdi, mjesto na kojem ljudi izlaze s autoceste prije izlaza za Zagreb kada se promet zaguši. Ljudi znaju ovdje izlaziti iz auta i kampirati, puštaju pse i djecu, ne znajući u što ulaze. Osim što smo mi kao domicilno stanovništvo tu ugroženi sa svime što nam tu dolazi jer svi imamo bunare iz kojih uzimamo vodu na zalijevanje vrta, i životinje nam piju tu vodu. Zovemo se Zdenčina zato jer smo poznati po zdencima. Ispod sela su prirodni izvori, ima ih četiri, pet. Po šumama imamo dva, tri bunara iz kojih su prije ljudi uzimali vodu kada su išli na ispašu. Ne znam koliko je više naša voda iz bunara upotrebljiva kad ovo stoji ovako. Naše su kuće na nekih 800 metara od ovoga”, priča nam Božica dok pokazuje na crnu vodu stajaćicu koja se zove – potok. A znamo da potok nije stajaćica nego je tekućica, jel…
“VIO Zagreb je poslao rezultat analize vode koji smo vam predočili. Rezultati su iznad granica za ispuštanje u površinske vode, prelaze dozvoljene maksimalne granice. Iza nas ima puno ljudi koji žele riješiti ovaj problem, ljudi iz struke i sa znanjem. Priključio nam se i vlasnik Crne Mlake i rekao je – “ljudi, sve to dolazi kod mene”. Mi samo čekamo da se počne događati stvarno najgori dio”, kazuju nam naši sugovornici na terenu.
Vidjevši vlastitim očima o čemu se tamo radi, vjerujemo im kada nam kažu da navečer od smrada ne mogu sjediti na terasama već se moraju zatvoriti u kuće. “Svi koji žele pobjeći iz Zagreba u prirodu, kupiti kuću i živjeti na ovom području, na kraju će morati živjeti još gore nego u Zagrebu jer neće moći od smrada disati”, komentira Božica.
Kaže kako su stanovnici ovog područja nekada svi imali krave i svinje pa nije smrdjelo kao sada. “Ne možemo se obraniti od najezde muha sada kada krene. Nikad manje životinja u selu, a nikad više muha. Nekaj ne štima. Uporni smo, nećemo odustati, ovo je tek početak”, poručuju za kraj.
Pratit ćemo kako napreduje borba u Donjoj Zdenčini. Sigurni smo kako tamo nešto zaista ne štima. Budući da i i na Crnoj Mlaki puno toga više ne štima, jer osim ogromne deforestacije na jezerima već plutaju uginule ribe, nećemo oklijevati već ćemo i o ovom otkriću izravno izvijestiti i Komisiju EU.
